Lifestyle
23. 06. 2012
Pola veka u penziji
Kruševac - Devedesetjednogodišnji Stojan Milojević iz Kruševca, u penziji je 46 godina, tri puta je izbegao smrt, a danas vreme prekraćuje u društvu i mladih i starih i čitanjem bez naočara.
Dva puta je ranjavan, preživeo je i dva infarkta i jedini je iz celog svog razreda izbegao streljanje 1941.godine u Kragujevcu.
Danas, ovaj oficir u penziji koji se moze pohvaliti i time da je početkom 1945. godine dobio Orden za hrabrost, kaže da su poštovanje i ljubav koju daje i prima od bližnjih ono što ga je održalo svih ovih godina
"Tri puta sam izbegao smrt. Prvi put kada sam, zbog bolesti, napustio gimnaziju i kada je moje celo odeljenje streljano a zatim kada sam na Sremskom frontu dva puta ranjavan, kaze Stojan, dodajuci da je on danas srećan čovek koji ima zdravu porodicu, da gaji ljubav prema bližnjima i svemu što ga okružuje, da u životu nikome nije mislio ni naneo zlo i da nikada nije bio ljubomoran ni na koga.
Stojan se rodio u selu Mala Krusšvica, u veoma siromašnoj porodici, pa su ga roditelji , s obzirom da je bio odličan ucenik, poslali na dalje škovanje u Kragujevac, gde je živeo kod svog strica.
"Bio sam jako bolešljiv kao dete. Tokom školovanja u Kragujevcu dobio sam malariju, zbog čega sam morao da napustim gimnaziju, a što me je oktobra 1941. godine spasilo sigurne smrti - sa tugom se priseća Stojan dana kada je ostao bez svih svojih školskih drugova koji su tada streljani u Kragujevcu.
Stojan ima šest godina vojne skole, od ćega se godinu i po dana školovao na Vojnoj akademiji u Rusiji. Iza njega je 15 godina efektivnog rada u vojsci, neračunajući period kada je sedamdesetih godina bio reaktiviran kako bi predvodio veliku artiljerijsku jedinicu. Odlazak u penziju podneo je jako teško jer, kako kaže, nije sebe mogao da pronadje u tome da ne radi ništa, ali se vrlo brzo " pronašao" u čitanju kniga i pomaganju svojoj deci koja mu danas poklanjaju maksimalnu pažnju.
Sa suprugom Milankom koja je preminuila pre osam godina, izrodio je dvoje dece, sina Zdravka i kcer Jagodu.
"Imam dvoje dece, četvoro unučadi i petoro praunučadi. To vam je božji dar, posebno što su svi zdravi a i mogao bih da se pohvalim time da su u mojoj porodici gotovo svi intelektualci i da je medju njima četvoro lekara", kaže on.
Stojan je, kažu njegove komšije, dobar čovek koji, svojim vedrih duhom, oko sebe okuplja i mlado i staro, svi oni ga rado posećuju i pozivaju u goste. Veliki je i humanista. Ratne vojne invalidnine odrekao se 1993. godine u korist dece siročadi iz Bosne, a 1995., u svoju vikendicu u Maloj Krusevici, primio je i izbeglice.
"Ljubav je nešto što je nevidljivo, ali prisutno", kaže on, dodajuci da je uz ljubav prema bližnjima, recept za dugovecnost i pozitivan stav prema životu čega se on jako pridrzava, pa su ga i lekari, kada je ležao u bolnici, prozvali " agregatom za pozitivnu energiju".
Stojan poćetkom jula, a što čini svake godine, odlazi u posetu ćerki koja živi u Makedoniji. S obzirom na njegove godine, to je dalek put, ali će ga "prekratiti" čitanjem i to bez naočara, u desetoj deceniji života.
Nema komentara.