Region
01. 05. 2014
Radnici:ne šalite se sa nama!
Beograd - Radnici i sindikalci Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) i UGS Nezavisnost održali su danas na Međunarodni praznik rada prvomajski protestni skup na Trgu Nikole Pašića u Beogradu, sa kojeg su poručili da žele da rade i od rada dostojanstveno žive.
Učesnici skupa su potom otišli u šetnju centralnim beogradskim ulicama do Slavije gde su sindikalni lideri na spomenik Dimitriju Tucoviću položili, simbolično, crvene ruže.
Na čelu kolone su nosili veliki transparent: Ne šalite se sa radnicima!
Grupa mladih nosila je transparent: "Naš ekspoze je kratak: Svom snagom protiv Vučićevih reformi".
Na skupu na platou ispred Doma sindikata intonirana je "Internacionala" i pročitan Prvomajski proglas u kojem je navedeno da radnici imaju viziju i snagu da je ostvare, da žele razvijenu Srbiju, zadovoljnih građana.
Lider UGS Nezavisnost Branislav Čanak poručio je okupljenim radnicima da je jadna zemlja koja putuje zu Evropu, rasprodajući prava svojih radnika.
Ništa o Srbiji bez nas, poručio je on, ovo su građani Srbije svaki dan, i kada nema izbora i dodao: Svaki dan će biti 1. maj.
"Danas, 128 godina posle od kako su 1876. godine radnici Čikaga izašli na ulice tražeći svoja prava i pobedu platili životima, nama u Srbiji predlažu da treba da radimo 10, 12, 14 sati i da malo spavamo, a da nas plaćaju za dva sata", rekao je predsednik SSSS Ljubisav Orbović.
Hoće da nam smanje plate za 10 odsto, neki hoće i penzije da smanje za 25 odsto, to je politika vlade koju žele da nam nametnu , rekao je Orbović.
On je istakao da u Srbiji 800.000 ljudi nema posao.
"U zemlji u kojoj gotovo milion ljudi ne radi, pravo na rad je ugroženo, a onda su ugrožena i prava na pravednu nadoknadu za rad, jer prosečna plata u Srbiji ne pokriva potrošačku korpu", rekao je Orbović.
Čanak je ukazao da je smanjenje plata za 10 odsto prihvatitljivo tek pošto se iscrpe sve druge mere finansijske konsolidacije.
On je ukazao da za razliku od drugih zemalja, tranzicija u Srbiji traje 25 godina.
Mi ovde imamo muke primitivnog kapitalizma i nezavršene privatizacije, ocenio je on.
Prihvatili smo razgovore sa vladom oko Zakona o radu, sa Aleksandrom Vučićem, još pre nego što je postao premijer, utanačili smo tri oslonca promene zakona, a dva su sporna, naveo je Čanak.
On je predočio da su postigli saglasnost oko otpremnina i oko minimalne cene rada, da bude ekonomska kategorija, a ne "milostinja".
Prema rečima Čanka, sporni su ostali procenat broja zaposlenih u jednoj firmi na određeno vreme u odnosu na one koji su na neodređeno i prošireno dejstvo Kolektivnih ugovora, koje, kako je istakao ne mora da postoji ukoliko se obezbede bolji poslodavci.
Ministru rada smo predočili neka moguća rešenja i ako to prihvate, mogu da računaju da novi Zakon o radu uđe u parlament u jun , ako bude nerazumevanja, onda ništa pre decembra, dodao je on.
Prvi maj je Međunarodni praznik rada, kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta ističu značaj većih prava radnika i njihove međusobne solidarnosti i odaju poštu žrtvama koje su podneli u borbi za veća radnička prava.
Kako se navodi u pisanim i onlajn istoriografskim izvorima, sam 1. maj nije tačan komemorativni datum nemira na Trgu Žitne berze u Čikagu 1886. godine, kao glavnim događajem koji je inspirisao ovaj praznik.
Da se 1. maj obeležava kao datum koji promoviše pravo na 8 sati rada, 8 sati sna i 8 sati prava na vlastiti život, prethodno je, dve godine ranije, jednoglasno odlučila američka Federacija organizovanih sindikata na konvenciji u septembru 1884.
Praznik rada ima svoj koren u događajima koji su započeli 1.maja 1886.godine. Vodeći američki sindikati zahtevali su donošenje zakona kojim bi se ustanovilo maksimalno osam sati rada dnevno. Zakon je trebalo je da bude donet do 1.maja, ali se to se nije dogodilo.
Procenjuje se da je tada širom SAD počeo štrajk između 300 hiljada i pola miliona radnika. Subota je tada još bila radni dan. U mimohodima u Milvokiju je učestvovalo oko deset hiljada radnika, u Čikagu 30 do 40 hiljada, u Njujorku oko 10 hiljada.
U utorak 4.maja u Čikagu se u povorci okupilo više hiljada mirnih protestanata. Masa je ključala od besa, jer je policija prethodnog dana pucala na radnike okupljene oko čikaške fabrike poljoprivrednih mašina Mek Kormik, koju su poslodavci zatvorili.
Vođe protesta pozivale su na očuvanje pribranosti i nenasilje. Isto je bilo i kada se povorka približila Trgu žitne berze. Gradnočelnik Čikaga Karter Harison Stariji slobodno je stajao uz povorku koja je mirno prolazila i na trenutke se zaustavljala da bi im vođe uputile kratke govore.
U vreme govora britanskog socijaliste Samjuela Fildena policija je izvela napad u formaciji kojom je skup želela da razjuri. Iz gomile je u tom trenutku neko prema policiji u napadu bacio svežanj dinamita s upaljenim fitiljem.
Policija je uzvratila paljbom u radnike. Već pri prvoj salvi ubijeno je četvoro demonstranata. Posle pucnjave koja je trajala pet minuta, učesnici protesta su se razbežali, a na ulici je ostalo pedesetak ubijenih.
Kasnije se navodi i podatak o više od 70 ranjenih, dok su tadašnje novine izveštavale o 60 ranjenih policajaca.
Leci koje je policija pritom zaplenila bili su povod da dan kasnije policija u raciji na redakciju socijalističkog radničkog lista Arbajter Cajtunga uhapsi sedmoricu aktivista.
Za bacanje dinamita bili su optuženi anarhsti, a sedmorica su osuđeni na pogubljenje vešanjem, bez obzira na to što nije dokazano da je bilo kod od njih lično bacio bombu. Okrivljeni su da su svojim zapaljivim govorima podstakli nekoga, ko god on bio, da baci bombu.
Na ulicama Čikaga postrojilo se 250 hiljada ljudi, dok je pogrebna povorka prolazila gradom, kako bi izrazili solidarnost sa pogubljenim radnicima.
Istoričar Hauard Zin je, uz pomoć istraživača, definitivno kao bombaša označio Rudolfa Šnaubelta. Policija ga je dvaput hapsila, pa puštala, posle čega je pobegao iz SAD. Sumnja se da je bio provokator u interesu onih koji su želeli da razbiju radnički pokret.
Na prvom kongresu Druge radničke internacionale u Parizu jednoglasno je odlučeno da se od 1890. godine 1.maj proglasi Međunarodnim praznikom rada, u znak sećanja na žrtve čikaškog pokolja, ali i kao simbol radničke solidarnosti i zalaganja za prava radnika.
Ubrzo je, u znak mučeništva ubijenih u Čikagu, kao simbol radničkog bunta prihvaćen crveni karanfil.
Od tada se u SAD, a kasnije i u najvećem broju zemalja sveta, Međunarodni praznik rada obeležavao velikim paradama i demonstracijama, koje su najčešće organizovali socijalistički, komunistički, anarhistički i drugi levo orijentisani pokreti.
Posle Oktobarske revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR, a potom i u drugim komunističkim državama. Kao državni praznik ga je ustanovila i Hitlerova Nemačka.
Zbog komunističkih konotacija, u SAD se radnički pokret odrekao Prvog maja, i kao Praznik rada slavi prvi ponedeljak u septembru.
Nastojeći da Prvom maju oduzme njegov sekularni karakter, Katolička crkva je 1.5. proglasila Danom sv. Josipa radnika.
Prvi maj danas se službeno slavi u više od 80 zemalja i još u toliko neslužbeno, često uz ulične nemire.
Udruženi sindikati Srbije "Sloga" saopštili su danas da je Vlada Srbije odlukom da zaseda baš na Prvi maj, međunarodni praznik rada, pokazala da joj nije stalo do fer-plej odnosa i budućeg socijalnog dijaloga sa sindikatima.
Verujemo da ovakav slučaj nije viđen nigde u Evropi, a opravdanja za takvu odluku nema, jer se sve njoj važne odluke, pa i izmena radnog vremena zaposlenih u javnoj službi, mogla doneti već drugog ili trećeg maja, naveo je sindikat Sloga u saopštenju.
Sloga izražava posebno "čuđenje" odlukom da će održavanje današnje sednice Vlade podržati i predstavnici partija levice, jer bi oni trebalo da znaju šta je Prvi maj i šta on predstavlja za svakog radnog čoveka.
Ovaj sindikat naglašava da Prvi maj nije "komunistički" praznik, to je praznik međunarodnog karaktera i simbol radnog čoveka oličenog u tri osmice, humane tekovine odgovornog društva, ugrađenog u osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna.
Potez Vlade Srbije, po oceni "Sloge", šalje poruku radnicima i sindikatima da njih nema u budućim planovima vlade, koja se, sudeći prema potezima koje čini, jasno stavila u ruke isključivo krupnog kapitala i budućeg tretiranja čoveka kao potrošne i lako zamenjive robe na tržištu rada.
Pripadnici ovog sindikata danas su položili venac na spomenik Dimitriju Tucoviću osnivaču organizovanog radničkog pokreta u Srbiji i velikom borcu za radnička prava.
Duvački orkestar "27. Septembar" kraljevačkog Vatrogasnog društva, kao i svakog 1. Maja, na praznik rada, poslednjih skoro sedam decenija, probudio je i jutros stanovnike Kraljeva.
"Prvomajskea budilica" u Kraljevu je ustanovljena posle Drugog svetskog rata.
Trubači i ostali članovi duvačkog orkestra koračnicama i marševima kroz nekoliko gradskih ulica i na centralnom Trgu srpskih ratnika svakog 1. Maja pozdravljaju svoje sugrađane instrumentalnim miksevima koji su specijalno odabrani za obeležavanje praznika rada.
Tradicija prvomajske budilice prekidana je samo u, za grad i Kraljevčane najtežim godinama.
Orkestar Vatrogasnog društva nosi ime koje čuva sećanje na datum kada su, iz okupiranog Kraljeva, neposredno pre fašističke odmazde u oktobru 1941. godine, partizani-ilegalci uspeli da napuste grad upravo svirajući koračnice.
Članovi tadašnjeg vatrogasnog orkestra su uz svirku napustili grad i pešice došli do planine Goč na kojoj je 27. septembra 1941. godine formiran partizanski odred "Jovo Kursula".
U Kragujevcu, nekadašnjem gradu samoupravljanja, ni ove godine nije bilo organizovanog sindikalnog obeležavanja Međunarodnog praznika rada, a oko 500 kragujevačkih sindikalaca pridružilo se prvomajskoj protestnoj šetnji koja je danas organizovana u Beogradu.
Gradski odbor Socijalističke partije Srbije (SPS) Kragujevca organizovao je u Šumaricama tradicionalni prvomajski uranak, tokom kojeg su, uz skroman kulturno-umetnički program, malobrojnim posetiocima deljeni kačamak i kuvana rakija.
Velika nezaposlenost, nagli pad životnog standarda i najavljeno stezanje kaiša, uplašili su radnike i građane zabrinute za svoju budućnost. Zbog toga je i Prvi maj izgubio nekadašnji sjaj i od glamuroznog državnog praznika, prvo se sveo na izlete sa roštiljanjem, a sada i na stidljivo deljenje kačamaka i vruće rakije, rekao je FoNetu Dragoljub Petrović, bivši radnik Zastave, koji decenijama dolazi na uranak u Šumarice.
Proslavu Međunarodnog praznika rada organizovalo je na jezeru u Šumaricama Udruženje za kulturni razvoj grada "Switch" na kojoj se okupilo oko 1.000 mlađih posetilaca.
Orgnizatori su u ponoć pustili u vazduh lampion lepih želja, nakon č ega je kraj upaljene logorske vatre nastavljeno druženje do jutarnjih sati.
Planinarsko ekološki klub "Gora", organizovao je prvomajsku šetnju od Velikog parka do jezera u Šumarica u kojoj su učestvovale sve generacije ljubitelja prirode.
Nema komentara.