Studenti javljaju
13. 03. 2014
Žičarom do Niša
Beograd - Od Beograda do Niša putovaćemo žičarom. Radovi na izgradnji žičare počeće do kraja godine, a raščišćavanje terena za polaganje kamena temeljca kod Bubanj potoka privedeno je kraju, i moguće je očekivati da će kamen biti zaliven betonom do 16. marta. Ova investicija otvoriće nekoliko hiljada novih radnih mesta. Gondole su već poručene od inostranog investitora koji je za sada želeo da bude anoniman, ali je obećao ulaganje od najmanje milion evra. Trenutno je poznat jedino slogan ove nove, velike investicije: “putovanje kroz vazduh, ali ne avionom”.
Planovi za izgradnju Avale II, druge planine pored Avale kraj Beograda, privedeni su kraju. Ovaj projekat stručnjaci ocenjuju veoma rentabilnim, budući da ne iziskuje prevelika ulaganja. Reč je samo o nabacivanju veće količine zemlje, koje u okolini budućeg gradilišta, i u drugim delovima Srbije, ima u izobilju, a i nije skupa. Naprotiv. I za ovaj poduhvat već zainteresovan jedan strani partner. Tender je apsolutno nepotreban, iako je obavezan, jer je budući partner osvedočeni prijatelj Srbije, a i dao je čvrsto obećanje da će finansirati ceo projekat. Na Avali II trebalo bi da bude podignut toranj identičan tornju na Avali. Kada Avala II bude podignuta i izgrađen toranj, već u prvoj godini očekuje se abnormalan priliv domaćih i stranih turista. Najvažnije je, međutim, da će na ovom projektu, a pripremni radovi se očekuju već posle 16. marta, biti angažovana domaća građevinska industrija i operativa. Posla će biti za više hiljada radnika.
Nezvanično, posle Fijata i Mercedesa, za ulaganja u srpsku autoindustriju, zainteresovano je i nekoliko poznatih velikih automobilskih kompanija iz zapadne Evrope koji su u Srbiji prepoznale potencijalnu automobilsku velesilu.
Strani partneri, koji su izrazili želju da ostanu anonimni, uz obećanje da će se predstaviti već posle 16. marta, posebno su zainteresovani za izgradnju trkačke staze za automobile formule jedan na Velikom ratnom ostrvu. Realizacija ove ideje - izgradnja staze prouzrokovaće otvaranje najmanje više hiljada novih radnih mesta. Obećano je ulaganje od najmanje nekoliko stotina miliona evra.
Vašar u Stalaću prerašće, na inicijativu Republike a u saradnji sa lokalmnom samoupravom, u veliku internacionalnu sajamsku manifestaciju turizma, trgovine i ugostiteljstva, kulnarstva, naučno tehničkih dostignuća. Planirano je i da u okviru ove manifestacije koja će ubuduće trajati neprekidno cele godine, bude organizovan i međunarodni muzički festival kafanske pesme. Predstavnici srpske dijaspore oduševljeni su ovom inicijativom. Stižu prijave za prve donacije, a konkretni razgovori biće obavljeni već posle 16.marta.
Da nisu samo Sava i Dunav reke po kojima je Beograd prepoznatljiv, i po kojima će tek to biti, pokazuje i domaći projekat iza koga je odmah stao konzorcijum stranih investitora o izgradnji jahting centra i velike marine na Topčiderskoj reci. Sa detaljima ovog projekta, koji predviđa značajno proširivanje i produbljivanje korita ove reke, izgradnju poslovno stambenog kompleksa i marine, ali i povezivanje Topčiderske reke sa Egejskim morem, javnost će biti upoznata već posle 16. marta. Zasad je poznato da je novac u iznosu od više stotina miliona evra već obezbeđen i samo je pitanje vremena kada će biti prebačen u Srbiju, kao i da će na realizaciji biti angažovane domaće firme, i otvoreno više hiljada novih radnih mesta.
Prema prognozama domaćih stručnjaka već do kraja ove godine Srbija će biti suočena sa velikim manjkom radnika u odnosu na broj novih radnih mestra koja će početi da se otvaraju odmah posle 16. marta. Zbog toga se očekuje dolazak velikog broja radnika iz susednih zemalja, pa i iz država članica Evropske Unije, što će uticati i na ekspanziju turističke privrede u Srbiji.
Samo još ovakve vesti i najave nisam čuo na predizbornim unplugged konvencijama (predizborni miting je izanđali i staromodni izraz).
Apsolutno svi govornici, iz svih partija , na ovim stranačkim okupljanjima urlaju u mikrofon kao da im je struja isključena, a posetioci gluvi. U to urlanje utapaju se nonsensi kao što je, recimo, onaj da donedavni koalicioni partneri u Beogradu naprasno nipodaštavaju rezultate sopstvenog rada u gradu, tražeći vlast na izborima e “da bi pokazali kako se radi”.
Iz tih unplugged političkih koncerata saznao sam kako sam bio u zabludi misleći da kredit koji mora da se vrati (i koji će vraćati generacije i generacije naše dece) nije poklon. A, ustvari, jeste. Meni,zapravo, godinama već poklanjaju hleb, mleko, meso i sve druge namirnice, struju, vodu…samo što moram da platim.
Da nije izbora ne bih znao ni koliko je velikih, lepih i korisnih stvari već urađeno u Srbiji, koliko je izgrađeno vrtića, malih fabričkih pogona, deonica puteva, porodilišta… ali eto, iz nekih razloga nije obelodanjeno do početka marta. Čini mi se, nekako, da sam taj film već gledao devdesetih godina, pred tadašnje izbore, kada su Milošević i njegovi otvarali sve i svašta, pa to bilo zatvarano odmah pošto bi oni otišli, a bine uklonjene. Eeeee, ali tada nije bila demokratija. Ovo je mnogo, mnogo drugačije!
Veliki je ovo udar na inteligenciju!
Naši političari u silnoj želji da se dokopaju položaja, plata,službenih automobila i brojnih privilegija koje mi plaćamo, intenzivno nas prave ludim kako bismo ih izborima doveli do svega toga. Pa kad dovedemo bilo koje ili koga od njih, oni brže bolje povećaju porez i sve ostale dažbine kako bi sebi podigli plate, ali i obezbedili materijalnu osnovu za zapošljavanje svojih partijskih drugova, rođaka i prijatelja.
Ove godine smo imali nesvakidašnje zadovoljstvo da nam testiraju prag tolerancije, i stepen inteligencije, skraćivanjem intervala zaluđivanja sa četiri na dve godine.
Srećom, već posle 16.marta sve će biti bolje. Ili neće.
Takav je moj utisak o svemu što se nam događa oko izbora, a u predvečerje izborne tišine.
Nema komentara.